Zeleni pojas između autoputa i naselja. Dragocena zelena barijera, odbrana od čađi i buke, a da ne naglašavamo i dom za lokalne ptičije naraštaje, ovih dana postaje sve proređenija.
Iz dana u dan, vidno siromašni ljudi sa sekiricama ulaze i izlaze iz šumarka i pune kolica. Granama i mladicama, onim što se da lako i brzo iseći. Kolica su obično povelika, ali ta nemala količina drveta može da posluži za ogrev za dan, eventualno dva.
Međutim, ne samo kolica. Dođu i kolima. I kombijem.
Grozno je. Grozno je po više osnova.
Grozno je što je neko prinuđen da seče drvo sa gradske zelene površine da bi se ogrejao.
Grozno je što je drveće posečeno.
I grozno je što apsolutno nikoga nije briga što se sve ovo odigrava čitave zime. Niko ne pokušava bilo šta da reši. Da zaustavi. Da uopšte obrati pažnju.
U stvari, lažem.
MM kaže da je video da je komunalna policija prišla kombiju dok je njegova "posada" utovarivala drvo. Prišli su im, a potom su i jedni i drugi produžili dalje, svako na svoju stranu...
Stvar je mnogo dublja od "nemara".
To se zove kupovina socijalnog mira.
Zato komunalna policija kaže da trganje lančića sa nečijeg vrata u njihovom prisustvu "nije njihov posao".
Dati siromašnima prostora, makar i onog ilegalnog, da se ne bi bunili.
Da bi sutra glasali.
Da bi pustili bogate da se bogate.
No comments:
Post a Comment